2015 Hrvatska rapsodija

Hrvatska rapsodija
Sebastijan Horvat and Milan Marković Matthis

Based on “Croatian rapsody” by Miroslav Krleža
Premiere September 18th 2015

Director: Sebastijan Horvat
Dramaturge: Milan Marković Matthis
Set design: Jürgen Kirner
Costume: Belinda Radulović
Music composer: Drago Ivanuša
Light design: Boris Blidar

Otac: Dražen Mikulić
Majka: Tanja Smoje
Kći: Jelena Lopatić
Sin: Dean Krivačić
Guvernanta: Sabina Salamon
Baka: Biljana Torić
Sluga: Davor Jureško
Odvjetnik: Alen Liverić
Žena: Marija Tadić
Muž: Jasmin Mekić

Tekst for the programme:

EUROPA SE BUDI – U NOĆNU MORU
“Ti će se ljudi iskrcati! Doći će zdravi putnici. I vlak će zasigurno u Kozmopolis.”

U noveli Hrvatska rapsodija, Miroslav Krleža daje pregled hrvatskog društva, točnije “treće klase” za vrijeme Prvog svjetskog rata. On piše o siromašnima, bolesnima, o ljudima koji su sačuvali tragove ljudskosti i onima koji su izgubili svaku nadu; surovo realistično, ali sa puno ljubavi opisuje sirov i okrutan svijet najnižeg društvenog sloja, u vrijeme kraja jednog svijeta i s vjerom u dolazak nove, pravednije budućnosti. Ono što naše vrijeme razlikuje od vremena kada Krleža piše svoje djelo nije samo to što je danas vjera u neku zajedničku budućnost gotovo nestala iz kolektivne imaginacije već i stvaranje sasvim drugačije društvene strukture i nova centralizacija moći. Jedna od posljedica izvoza kapitala u zemlje “trećeg svijeta” je i izvoz siromaštva kao i same radničke klase, tako da kada danas govorimo o eksploataciji i društvenoj nepravdi, nije moguće razmišljati u državnim okvirima. Od trenutka rušenja Berlinskog zida svjedoci smo nestanka granica i smanjenja moći države u odnosu na kapital s jedne strane, ali i nicanja novih granica (zidova, žica…) i metastaza državnog nadziranja i kontrole s druge. Svjedoci smo pretvaranja Europe u tvrđavu, što se nije dogodilo preko noći, ali taj proces vjerojatno mnogima nije mogao postati vidljivim sve dok nije počela “opsada” koja je danas u tijeku. Poslije stoljetnog sna, glembajevska Evropa se budi u trenutku kada brodovi davljenika isplivavaju na njenim obalama, kamioni mrtvih ljudi bivaju ostavljeni na njenim putevima i milijuni očajnika lutaju njenim gradovima; trenutak koji nije moguće percipirati ni na jedan drugi način nego kao noćnu moru.

Milan Marković Matthis