Odlazim u klub Muriskan. Posmatram mlade Šveđane. Momci su u kravatama. Devojke su bezbedne i srećne. Pivo je osam evra. Mrzim ih sve, bez diskriminacije. I bogatog mladića u džemperu, i devojku crvene kose sa tetovažom ptice na nadlanici i debelog konobara i četiri lezbejke koje igraju u krugu i dvojicu arapa u ćošku koji se nečemu nadaju i prijateljski raspoloženog radnika obezbeđenja koji je uvek blizu. I sebe, naravno, sebe mrzim elaborirano, ne tako spontano i površno kao ostatak kluba, ali istina je i da sebe ne poznajem mnogo bolje nego ostale. Više ne. Nekada sam imao utisak da sebe poznajem, sada mi je poznata samo još mržnja.
[…]